Ustav Islamske Republike Iran

Odobreno 1980. - Revidirano 1989. godine

DEVETI DIO - Izvršna vlast

Prvi odjeljak: Predsjedništvo i ministri

Članak 113

Predsjedništvo Republike najviši je službeni ured u zemlji nakon vrhovnog vođe. Predsjednik Republike odgovoran je za izvršenje Ustavnog zakona i usmjerava izvršnu vlast, osim u slučajevima izravne odgovornosti Vodiča36.

Članak 114

Predsjednik je izabran izravno od strane stanovništva i ostaje na dužnosti četiri godine. Njegov ponovni izbor dopušten je samo za jedno uzastopno razdoblje do prve.

Članak 115

Predsjednik se bira među glavnim likovima u vjerskom i političara koji ispunjavaju slijedeće kvalifikacije: Iranski podrijetlo po rođenju roditelji Iranci, iranski nacionalnosti, sposobnost svjedočio direktive iz prethodnih iskustava, pouzdanost i vrline, odanosti načelima Islamske Republike Iran i državne religije.

Članak 116

Oni koji teže izborima za predsjednika moraju službeno predstaviti svoju kandidaturu prije početka izbora. Pravila o tome kako provesti izbore određit će se posebnim zakonom.

Članak 117

Predsjednik se bira apsolutnom većinom glasova. Međutim, ako niti jedan od kandidata ne dobije takvu većinu u prvom krugu izbora, drugi krug glasanja održava se u petak sljedećeg tjedna, a samo dva kandidata koja su u prvom krugu dobila najveći broj glasova mogu sudjelovati u drugom izboru. . Slično tome, u slučaju da jedan ili više kandidata koji su u prvom krugu dobili najveći broj glasova povuku kandidaturu, dvojica kandidata koji su dobili najviše glasova na prethodnom glasovanju bit će primljena u drugi krug glasanja. .

Članak 118

Sukladno čl. 99 ovog Ustava, odgovornost nadzora nad provođenjem predsjedničkih izbora leži u Vijeću skrbnika. U razdoblju prije formiranja prvog Čuvara, zadaća će biti povjerena zakonom ustanovljenoj organizaciji.

Članak 119

Izbor novog predsjednika mora se održati najmanje mjesec dana prije isteka prethodnog predsjedničkog mandata. U razdoblju između izbora novog predsjednika i zaključenja mandata svog prethodnika, predsjedničke dužnosti su odgovorni predsjednika koji je prethodno bio u funkciji.

Članak 120

U slučaju da u deset dana prije izbora dođe do smrti jednog od kandidata za predsjednika, čija je prihvatljivost već potvrđena na temelju ovog Ustava, sam se izbor odgađa za dva tjedna. Isti postupak se primjenjuje ako se u razdoblju između prvog i drugog kruga glasovanja dogodi smrt jednog od dva kandidata koji su dobili najveći broj glasova u prvom izbornom krugu.

Članak 121

Izabrani predsjednik Republike polaže zakletvu prije nego što se Islamska skupština okupila na posebnom zasjedanju u nazočnosti predsjednika Sudskog tijela i članova Vijeća skrbnika, stavljajući svoj potpis na dno sljedećeg teksta: "S imenom Boga, Klementom i Milostivi ja, dolje potpisani, kao predsjednik Republike, prije Časnog Kur'ana i pred iranskim narodom, kunem se Svevišnjim i Svemogućim Bogom da će braniti službenu vjeru države, Islamsku Republiku i Ustav države; da posvetim sve svoje snage i sposobnosti da poštujem i ispunjavam svoje odgovornosti; posvetiti se služenju narodu i dostojanstvu zemlje, širenju religije i morala; zaštititi zakon i širiti pravdu; suzdržati se od svake volje; zaštititi slobodu i dostojanstvo pojedinaca i prava ljudi koja su za sve pojedince priznata Ustavom; da ne štedi napore u obrani i zaštiti granica zemlje, štiteći njezinu političku, ekonomsku i kulturnu neovisnost. Uz Božju pomoć i po uzoru na poslanika islama i Puri imama (mir neka je s njima), kunem se da ću pošteno i predano poštovati mandat koji su mi ljudi povjerili kao sveti zalog i prenijeti ga na koga će izabrati ljudi poslije mene ”.

Članak 122

Predsjednik Republike, u granicama svojih ovlasti i dužnosti Ustavom ili običnim zakonima, je odgovoran za svoje postupke pred ljudima, Vrhovni vođa i Islamske Skupštine.

Članak 123

Predsjednik potpiše zakone koje je odobrila Narodna skupština i rezultati referenduma nakon što su slijedili propisani postupak i bili podneseni predsjedniku. Predsjednik ih zatim šalje nadležnim tijelima nadležnim za njihovo izvršenje.

Članak 124

Predsjednik Republike u ispunjavanju svoje dužnosti može birati potpredsjednike. Prvi potpredsjednik, u dogovoru s predsjednikom Republike, upravlja Vijećem ministara, a zauzvrat je odgovoran za koordinaciju aktivnosti ostalih potpredsjednika. Članak 125. Predsjednik ili njegov pravni zastupnik odgovoran je za potpisivanje ugovora, konvencija, sporazuma koje je vlada Irana sklopila s vladama drugih država, kao i sporazuma postignutih u međunarodnim organizacijama, uz odobrenje Islamska skupština.

Članak 126

Predsjednik Republike ima izravnu odgovornost za gospodarske i financijske planiranja i upravne poslove zemlje, i ima moć delegirati drugima uprave od njih.

Članak 127

Predsjednik Republike, u potrebi i uz suglasnost Vijeća ministara, može imenovati jednog ili više posebnih predstavnika s unaprijed određenim ovlastima. U tom će slučaju sve odluke zastupnika imati istu vrijednost kao i predsjednika Republike ili Vijeća ministara.

Članak 128

Veleposlanici imenovat će se na prijedlog ministra vanjskih poslova i uz suglasnost predsjednika Republike. Predsjednik potpisuje vjerodostojnost iranskih veleposlanika namijenjenih drugim državama i dobiva vjerodajnice koje su predstavili strani veleposlanici u Iranu.

Članak 129

Prerogativ predsjednika daje priznanja države.

Članak 130

Predsjednik Republike podnosi ostavku Vrhovnom lideru i nastavlja obavljati svoje dužnosti sve dok ne prihvati svoju ostavku.

Članak 131

U slučaju smrti, ostavke ili uklanjanje predsjednika Republike, ili u slučaju bolesti u kojima je njegova odsutnost je produljen i nakon isteka razdoblja od dva mjeseca, ili u slučaju da će završiti svoj mandat, a za neke prepreka je izabran novi predsjednik, njegov prvi potpredsjednik, uz suglasnost vodič, ima zadatak obavljanja dužnosti predsjednika i vijeću sastavljenom od predsjednika islamske skupštine, predsjednik Pravosudne orgulja i prvi potpredsjednik je odgovoran za organizirati izbor novog predsjednika u roku od najviše pedeset dana; u slučaju smrti prvog potpredsjednika ili nemogućnosti da obave svoje dužnosti, ili u slučaju da Predsjednik Republike nije izabran prvi potpredsjednik, Vrhovni vođa će povjeriti drugoj osobi.  

Članak 132

U razdoblju u kojem predsjednički dužnosti preuzima Prvi potpredsjednik ili druga osoba izabrana u skladu s čl. 131, ne može se podnijeti nepovjerenju prijedlog protiv ministara ili predlaže izglasavanje nepovjerenja na bilo koji ministar, niti je dopušteno da nastavi s Ustavom revizije ili predložiti referendum.

Članak 133

Ministre je izabran od strane predsjednika Republike i predstavio Islamskoj skupštini da primi glas povjerenja. S obnovom Skupštine nije nužno ponovno pitati glasovanje o povjerenju. Broj ministara i opseg njihovih nadležnosti i nadležnosti određeni su posebnim zakonom XXUMX.  

Članak 134

Vijeće ministara predsjeda Predsjednik Republike, koji ispituje aktivnosti ministri sami poduzeti potrebne mjere kako bi koordinirati odluke vlade - u suradnji s ministrima - i primjenjuje legge.In slučaju neslaganja ili spora u dužnosti pravne državne agencije, pod uvjetom da nije potrebno interpretirati ili izmijeniti zakon, odluka Vijeća ministara koje je odobrila predsjednik Republike je esecutiva.Il predsjednik Republike je odgovoran za svoje postupke u obavljanju funkcije Vijeća ministara skupštini Islamska.

Članak 135

Ministri ostaju na funkciji do razrješenja i dok ne uživaju povjerenje Skupštine38. Vijeće ministara, ili svaki ministar, podnosi ostavku predsjedniku Republike. Vijeće ministara ostaje na funkciji sve dok se ne formira novo Vijeće ministara.Predsjednik Republike može imenovati odgovornu osobu na najviše tri mjeseca radi izvršavanja zadaća svakog ministarstva bez ministra.

Članak 136

Predsjednik Republike ima moć razrješenja ministara. Novi ministar stoga mora dobiti glas o povjerenju Islamske skupštine. U slučaju da, nakon što Vijeće ministara dobije glasovanje o povjerenju Skupštine, polovica ministara bude zamijenjena, vlada mora ponovno zatražiti povjerenje Skupštine.

Članak 137

Svaki je ministar pred Skupom i Predsjednikom Republike odgovoran za svoj rad u obavljanju svojih dužnosti, au slučaju odluka koje donosi Vijeće ministara, odgovoran je i za rad drugih ministara.

Članak 138

Osim slučajeva u kojima su nadležni i odgovorni za razvoj izvršnih odredbi zakona Vijeće ministara ili pojedinih ministara, Vijeće ministara ima pravo donositi uredbe i propise za provedbu upravnih funkcija za primjenu zakona i za organizaciju upravnih tijela. Svaki ministar, u okviru svojih dužnosti i odlukama Vijeća ministara, ima ovlasti donositi propise i izdavanje okružnica koje se sadržaj ne smije biti u suprotnosti sa slovom i duhom legge.Il vlada ima ovlasti za odobravanje ' odobrenje nekih poslova vezanih uz svoje dužnosti povjerenstvima sastavljenim od ministara; takva odobrenja će biti provediv nakon odobrenja predsjednika Republike, pod uvjetom da su pravno lecite.I uredbama, propisima i odobrenja takvih naknada, kao i da je objavljeno, bit će predstavljen predsjedniku Islamske skupštine da, u slučaju da smatraju nespojive Zakon, zauzvrat, upućuje ih na Vijeće ministara za reviziju.

Članak 139

Svaki prijedlog za rješavanje sporova koji se odnose na javnu ili državnu imovinu ili za upućivanje istih pitanja na arbitražu podliježe odobrenju Vijeća ministara i mora se priopćiti Islamskoj skupštini. U slučaju da je stranka u sporu strana, ili se pitanje zauzima za značajnu unutarnju važnost u općem interesu, potrebno je odobrenje Islamske skupštine. Važnost pojedinačnih slučajeva određena je posebnim zakonom.

Članak 140

Ako se predsjednik Republike, njegovi potpredsjednici ili jedan od ministara optužuju za počinjenje običnih zločina, sudski postupak je u nadležnosti običnog suda. Islamsku skupštinu mora biti obaviješteno o tom postupku.

Članak 141

Predsjednik, potpredsjednici, ministri i zaposlenici države ne mogu provoditi više od jednog državnog rada niti mogu obavljati bilo kakvu drugu aktivnost u institucijama ili organizacijama čiji kapital u cijelosti ili djelomično posjeduje država ili javne institucije. Nadalje, ne mogu djelovati kao odvjetnici u sudskim sudovima, kao pravni savjetnici, predstavnici u Islamskoj skupštini, ili zauzimati mjesto predsjednika, upravnog direktora ili člana odbora u bilo kojoj privatnoj tvrtki, osim kooperativnih društava institucija i zaklada. Zabrana se ne odnosi na obrazovne zadatke na sveučilištima i istraživačkim institutima. 

Članak 142

Nasljedstvo Vodiča, Predsjednika Republike, potpredsjednika, vladinih ministara, njihovih žena i njihove djece podvrgavaju se inspekciji predsjednika Sudbene vlasti prije preuzimanja dužnosti i nakon isteka mandata, provjerite je li neko vlasništvo nezakonito stečeno.

Treći odjeljak: Vojska i Guardian Corps of Revolution

Članak 143   

Vojska Islamske Republike Iran ima dužnost za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države i da štiti islamske republikansku sustav nacije.

Članak 144

Vojska Islamske Republike Iran je islamska vojska, s popularnom i ideološki nadahnutu bazu; zaposlit će kompetentne ljude, vjerne idealanima Islamske revolucije i spremni na žrtvovanje za njihovu realizaciju.

Članak 145

Niti jedan stranac ne može biti angažiran u vojsci niti u policijskim snagama zemlje.

Članak 146

Instalacija u Iranu stranih vojnih baza također je zabranjena čak i kada je predložena za mirovne svrhe.

Članak 147

U miru, Vlada mora iskoristiti ljudstva i vojne tehničar djela pomoći u područjima obrazovanja i proizvodnje uređenoj od strane tijela obnovu, u potpunosti u skladu s propisima islamske pravde, pod uvjetom da vojna priprema vojske nije oštećena.

Članak 148

Zabranjena je svaka uporaba sredstava vojske u osobne svrhe, kao i osobna upotreba svojih članova kao polaznika ili vozača ili za slične aktivnosti. 

Članak 149

Promicanje i degradiranje vojnog osoblja uređeno je zakonom.

Članak 150

Guardian Corps of Islamic Revolution, osnovan u prvim danima pobjede ove revolucije, i dalje obavlja svoje dužnosti obrane samih revolucija i njezinih osvajanja. Ovlasti i dužnosti takvog tijela u odnosu na povlastice i dužnosti drugih oružanih snaga uređuju se zakonom, koji će promovirati bratsku suradnju i koordinaciju svih snaga u pitanju.

Članak 151

U skladu sa svetom stih Kur'ana „i spremni sve snage koje mogu okupiti i konji uvježbani za zastrašivanje neprijatelja Allahove i vaše i drugi ne znam, ali Allah zna” (8: 60), Vlada ima dužnost da svim ljudima omogući mogućnosti i instrumente potrebne za vojno osposobljavanje prema islamskim normama, tako da svi građani nacije mogu pružiti oružanu obranu zemlje i Islamske Republike Iran. Međutim, posjedovanje oružja mora odobriti nadležna tijela.