Ustav Islamske Republike Iran

Odobreno 1980. - Revidirano 1989. godine

PETI DIO - Nacionalni suverenitet i izvedene moći

Članak 56

Apsolutna suverenost nad svijetom i čovječanstvo pripada Bogu, koji je želio da čovječanstvo bude suvereno nad njegovom društvenom sudbinom. Nitko ne može lišiti bilo kojeg pojedinca ovog prava, koji je božanskog izvoda, niti sklanja ovo pravo na osobne ili grupne interese. Ljudi će to ostvariti prema sljedećim pravilima.

Članak 57

Suverena država u Islamskoj Republici sastoji se od zakonodavnih, izvršnih i sudskih tijela koja se vrše pod nadzorom Wilayat Mutlaq Amr15 i Imamata zajednice (Ummeta), u skladu sa sljedećim odredbama. Navedene tri ovlasti neovisne su jedna o drugoj. Članak 58. Zakonodavna vlast prerogativ je Islamske skupštine koja se sastoji od predstavnika koje bira narod. Zakoni koje donosi Skupština dostavljaju se, u skladu s postupkom navedenim u sljedećim članovima, izvršnoj i sudskoj vlasti za njihovo izvršenje.

Članak 59

U pitanjima od posebne važnosti, koja se tiču ​​budućnosti zemlje, ili u pitanjima od posebnog ekonomskog značaja, zakonodavna vlast može se vršiti putem referendumske institucije, izravnim pozivom na glasanje naroda. Zahtjev za pribjegavanjem referendumu mora odobriti dvije trećine svih zastupnika u Skupštini.

Članak 60

Izvršnu vlast vrši predsjednik Republike i ministri, osim u slučajevima kada je, sukladno ovom Ustavu, takva moć izravna prerađivačka jedinica Vrhovnog vođu (Rahbar).

Članak 61

Pravosudna vlast 16 provode sudski sudovi, koji moraju biti uspostavljeni u skladu s islamskim normama. Oni su odgovorni za definiranje i rješavanje sporova, zaštitu prava, proširenje i primjenu pravde i provođenje Božjih zakona.