Ustav Islamske Republike Iran

Odobreno 1980. - Revidirano 1989. godine

DIO TREĆI - Prava ljudi

Članak 19

Stanovništvo Irana, bez obzira na etničko ili plemensko podrijetlo, uživa jednaka prava: boja kože, rasa, jezik ili drugi likovi nisu osnova za povlasticu ili diskriminaciju.

Članak 20

U skladu s islamskim propisima među svim nacije građana pojedinaca, i muškarci i žene su jednaki pod zaštitom zakona i uživati ​​sva ljudska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna.

Članak 21

U skladu s islamskim normama, vlada je dužna jamčiti prava žena na svim područjima i provesti sljedeće: 1. Stvaranje uvjeta koji pogoduju razvoju ženske osobnosti i ponovno uspostavljanju njezinih prava u materijalnoj i duhovnoj sferi. 2. Pomoć i podrška majkama, posebice tijekom trudnoće i rasta djece, te zaštite djece bez obiteljske zaštite. 3. Uspostava nadležnih sudova za zaštitu postojanja i stabilnosti obitelji. 4. Stvaranje specifičnog osiguranja za udovice, starije žene i žene bez obiteljske podrške. 5. Davanje zaštite djeteta majkama koje su mu dostojne, kako bi zaštitile interese djece u slučaju da nema zakonskog skrbnika.

Članak 22

Čast, život, imovina, stanovanje i rad nepovrediva su prava, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

Članak 23

Istraga o osobnim uvjerenjima nije dopuštena, a nitko ne može biti progonjen ili istražen zbog njihovih mišljenja.

Članak 24

Sloboda tiska i sloboda izražavanja ideja u tisku su zajamčena, pod uvjetom da se ne vrijeđaju temeljna načela islama ili prava zajednice. Pojedinosti će biti određene naknadnim zakonom.

Članak 25

Presretanje i nadzor dopisivanje, snimanje telefonskih razgovora i kako bi se otkrilo sadržaj javno, presretanje telegrafskih poruka ili teleksom i objava njihova sadržaja, cenzura, ne dostave ili ne-prijenosa komunikacija , nedolično slušanje, špijunaža i bilo kakav nadzor zabranjeni su, osim u slučajevima izričito predviđenim zakonom.

Članak 26

Stvaranje političkih stranaka i udruženja, stručne udruge, vjerske islamske udruge ili drugih priznatih vjerskih manjina mogu slobodno, pod uvjetom da takve stranke i udruge ne krše ili vrijeđaju nezavisnost, slobodu, suverenitet i nacionalno jedinstvo u zemlji , ni islamske norme ni osnove Islamske Republike. Nitko se ne može spriječiti ili prisiljavati da bude dio takvih udruženja.

Članak 27

Susreti i povorke, bilo tko organiziran, slobodni su, pod uvjetom da su mirni i nenaoružani, i pod uvjetom da ne krše islamska načela.

Članak 28

Svatko, muškarac ili žena, ima pravo na izbor profesije žele, pod uvjetom da je izbor nije u sukobu sa islamom i sa javnim interesom, a ne krši prava drugih. Vlada je dužna poštivati ​​potrebe društva za različitim zanimanjima, osiguravajući svim pojedincima jednake mogućnosti i jednake mogućnosti zapošljavanja u različitim granama djelatnosti.

Članak 29

E „u pravu da bi mogli podijeliti sve korist od pomoći u obliku osiguranja ili drugih oblika u slučaju umirovljenja, gubitak posla, nezaposlenosti, starosti i invalidnosti, nedostatak obiteljske podrške, ozljeda, nesreća, potrebna za njegu i medicinsku pomoć. Vlada, primjenom pravila zakona i korištenju sredstava iz općeg prihoda i plaćanja od građana, ima obvezu osigurati stupnjevanje usluga skrbi i financijsku potporu navedenog, u korist svakog građanina zemlje.

Članak 30

Vlada je dužna osigurati besplatnu edukaciju cijelom stanovništvu do završetka srednje škole i osloboditi sredstva visokog obrazovanja u granicama mogućnosti zemlje.

Članak 31

Pravo svakog pojedinca i svih iranskih obitelji je da imaju koristi od kuće prikladne njihovim potrebama. Vlada je dužna osigurati konkretnu primjenu ovog načela, dajući prioritet najpotrebivijima, posebno seljacima i radnicima.

Članak 32

Nitko ne može biti uhićen osim po zakonu i prema propisanim postupcima. U slučaju uhićenja, priroda i motiva optužbe moraju se odmah pismeno obavijestiti okrivljeniku; u roku od najviše dvadeset i četiri sata, preliminarni dosje mora biti poslan nadležnim sudskim tijelima, a sudski postupak mora biti pokrenut što je prije moguće. Prekršaji ovog principa kažnjivi su zakonom.

Članak 33

Nitko ne može biti prognan iz mjesta gdje boravi ili je spriječeno da živi u mjestu po vlastitom izboru ili da je prisiljen boraviti na određenom mjestu, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

Članak 34

Pravo na zahtjev pravde uživa svima i svima. Svatko ima pravo uložiti žalbu sudbenom tijelu putem žalbe nadležnim sudovima: svi građani nacije imaju pravo uložiti žalbu na takve sudove; nije moguće spriječiti da se svaki zakon pribjegne nadležnim sudovima za svaki pojedini slučaj.

Članak 35

Na svim sudovima, svaka od ugovornih strana ima pravo izabrati svog zakonskog zastupnika. Ako gospodarski uvjeti stranke ne dopuštaju izbor pravnika povjerenja, pravna se obrana mora i dalje jamčiti putem uredskog odvjetnika.

Članak 36

Izricanje kazne i njeno izvršenje mogu provoditi samo nadležni sudovi i sukladno zakonu.

Članak 37

Zakon pretpostavlja nevinost. Nitko ne može biti proglašen krivim pred zakonom, osim ako mu se krivnja ne dokazuje u nadležnom sudu.

Članak 38

Zabranjeno je bilo kakvo tjelesno ili psihičko mučenje kako bi se izdvojile ispovijesti ili informacije. Apsolutno je zabranjeno prisiliti osobu da dostavi dokaze, da prizna ili da se zakloni. Ispitivanja, priznanja i prisege dobiveni na gore navedeni način potpuno su uklonjeni iz valjanosti. Svaki prekršaj ovog načela bit će procesuiran prema zakonu.

Članak 39

Zabranjeno je kršenje, u bilo kojem obliku, časti ili dostojanstva pojedinca podvrgnutog uhićenju, zatvaranju ili izgonu. Nepridržavanje ovog načela kažnjivo je zakonom.

Članak 40

Nitko nije dopušten u ostvarivanju svojih prava na štetu drugima ili na štetu interesa zajednice.

Članak 41

Pravo na iransko državljanstvo apsolutno je pravo svih iranskih. Vlada ne može uskratiti ovo pravo bilo kojeg iranskog državljanina osim kada ga građanin to zatraži ili kada je državljanin preuzeo državljanstvo druge države.

Članak 42

Strani državljani mogu uzeti iransko državljanstvo u slučajevima i prema postupcima utvrđenim zakonom. Oni mogu biti lišeni takvog državljanstva ako zauzimaju državljanstvo druge države ili ih sami zatraže.