Ustav Islamske Republike Iran
Odobreno 1980. - Revidirano 1989. godine
DESETI DIO - Vanjska politika
Članak 152
Vanjska politika Islamske Republike temelji na odbacivanju svih oblika dominacije ili opresije, zaštite potpune neovisnosti i teritorijalnog integriteta zemlje u obrani prava svih muslimana, ne-poravnavanje protiv hegemonističkih sila i na uspostavljanje međusobno prijateljskih odnosa s neagresivnim državama.
Članak 153
Zabranjeno je odrediti bilo koji sporazum koji podrazumijeva stranu hegemoniju na prirodnim, gospodarskim, kulturnim i vojnim resursima zemlje i na bilo kojoj drugoj prerogativi.
Članak 154
Islamska Republika Iran želi sreću ljudskih bića u svim društvima i priznaje neovisnost, slobodu i vladavinu pravde kao univerzalna prava koja svi narodi svijeta moraju uživati. Kao rezultat toga, dok se suzdržava od uplitanja u unutrašnje poslove drugih naroda, Islamska Republika će podržati diljem svijeta svaku legitimnu borbu iskorištavanih naroda protiv njihovih tlačitelja.
Članak 155
Islamska Republika Iran može odobriti azil pojedincima koji traže utočište u Iranu, isključujući one koji su, u skladu s Iranovim zakonima, bili priznati izdajnici i kriminalci.